HOBI,  
najmilija zabava, posao (fizički ili intelektualni) kojim se netko bavi zbog osobnog zadovoljstva, a ne po dužnosti.  

Razmišljajući o ovome što radim, odlučila sam ne pisati o sebi. Jer kako izbjeći samohvalu? Nemoguće. Onda bolje ne utjecati na stvaranje mišljenja o mojoj malenkosti (vidite da sam skromna) jer bi se ono (mišljenje) moglo odraziti u nekim lošim pridjevima (koje, vjerujte mi na riječ, ne zaslužujem). Tako da sam napravila nešto sasvim prosječno, nešto što neće promijeniti svijet, nešto što uglavnom neće imati koristi (ali što ima u ovome svijetu?), ali mene veseli (e, to je ipak neka korist). 

Sada već otkrivate smisao gore navedenih definicija, je l' da?  Naime, nikada nisam imala idola, u bilo kojem smislu riječi. Nikada nisam žile rezala i kosu čupala za nekim tipovima s velikog (i malog) ekrana i sl., nisam se nikime toliko bavila da bih sve to sada mogla okruniti famoznom stranicom na kojoj ćete moći saznati ama baš sve što ste zeljeli znati a niste se usudili pitati (ili niste imali koga/gdje pitati) o sporednom glumcu u seriji "Kako smo preživjeli" koji se pojavljuje u 2. i 19. epizodi, kadar lijevo. Žao mi je. Idolopoklonstvo nije moj stil. I možda je to razlog pomalo šturog sadržaja ovog mog (ne)djela. 

Onda hobi. Pregledom životnih (i inih) zanimacija da vidim što zaslužuje naziv "moj hobi" zaključila sam da je to jako teško definirati. Ali stvarno jako teško. Iz razloga što milijun malih stvari mogu proglasiti 'najmilijom zabavom'. A neke zaista ne mogu prebacit u datoteke kako bi bili dostupni svim posjetiteljima globalnog sela (ma ne, nismo mi posjetitelji, mi smo stanovnici tog sela). Žao mi je. Ne mogu nikoga fascinirati zbirkom biografija svih velikana političke povijesti 16. st., ili iznenaditi nevjerojatnom količinom podataka o kakaovcu.